TKO JE U ZABLUDI ILI ISKRIVLJUJE POVIJEST – “Rat i mit: politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj”

Vrijeme potrebno za čitanje - cca 6 min.

Na Twitteru gosp. Luke Mišetića, poznatog ovdjetnika, nalazi se slijedeći status: “Dejan Jović tvrdnju da je samo 11,5% građana željelo neovisnost temelji na anketi provedenoj u ožujku 1990 prije dem(okratskih) izbora, dok su komunisti i UDBA još uvijek bili na vlasti. Vjerodostojnom znanstveniku bilo bi sram osloniti se na takvu anketu kao slobodan izražaj volje naroda.” 

Podsjetivši na svoju raniju tezu da “kako samo u mitovima svaki narod želi svoju državu, a u stvarnosti ne”, Jović je ponovno ustvrdio da je u Hrvatskoj u ožujku 1990. samo 11,5 posto ljudi željelo nezavisnost. Publicist Dejan Jović u ponedjeljak je na tribini “Razotkrivanje” predstavio u razgovoru s Vukom Perišićem svoju knjigu “Rat i mit: politika identiteta u suvremenoj Hrvatskoj” u kojoj tvrdi da je u Hrvatskoj “na djelu permanentno mitotvorstvo kojim se pokušava oblikovati, a zatim i svima nametnuti i od kritike zaštititi naciotvoran i državotvoran mit o Domovinskom ratu”.

Jović u knjizi (406 str.) smatra da su glavni elementi tog mita prezentirani u saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu od 13. listopada 2000., a u njoj su svi građani pozvani da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog  rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

“Sve dok se ne postigne taj cilj, dok Hrvatska ne bude u potpunosti i samo hrvatska (pod čime podrazumijeva etničko-političku a ne pravno-državljansku verziju identiteta), hrvatski etnonacionalisti će smatrati da rat iz devedesetih godina nije završen, jer cilj još nije postignut”, izjavio je Jović na tribini u ZKM-u, prenosi Večernji list
Zavirili smo malo u Wikipediu, pa tko je taj Dejan Jović, možda slučajno onaj koji predaje na HVU dr. Franjo Tuđman u Zagrebu, pa kakav mu je životni put?

KARIJERA:

  • 2000. do 2009., predavač na studijima za političke znanosti, Sveučilište u Stirlingu, Škotska
  • 2004. do 2009. direktor Centra za proučavanje europskog susjedstva (Centre for European Neighbourhood Studies) na Sveučilištu u Stirlingu
  • 2004. do 2006., posebni savjetnik ministra/ministrice vanjskih poslova (i europskih integracija) u Hrvatskoj
  • 2009., Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu
  • 2010.-2014., glavni analitičar Predsjednika Republike u statusu posebnog koordinatora u Uredu Predsjednika

FUNKCIJE I ČLANSTVA:

  • član uredničkog savjeta časopisa Europe-Asia Studies
  • član uredničkog savjeta časopisa Međunarodna politika
  • član British Political Studies Association
  • clan British International Studies Association
  • član Hrvatskog politološkog društva

STIPENDIJE I POTPORA:

POLITIČKI STAVOVI:

Jovićevi politički stavovi, ideje i izražaj poizlaze iz njegovog angažmana kroz srednju školu kao aktivnog člana Saveza socijalističke omladine Hrvatske (SSOH-a), te njegovim pisanjem i djelovanjem u listu Polet koje je bilo glasilo SSOH-a. U svom pisanju za Polet, Jović je pokazao čvrste stavove kao “branitelja tekovina revolucije” i svako tko se odmicao od službenih stavova zadobio bi oštre kritike. Sredinom 1980-tih, uz redovito pisanje kao suradnik lista Polet, Jović je posao zamjenik glavnog urednika lista. Ovo nije trajalo dugo, jer nakon Republičke konferencije za omladinu 1986. godine biva smjenjen s dužnosti zamjenika glavnog urednika te iz rukovodstva SSOH-a. Po pitanju Jugoslavije, Dejan Jović čvrsto vjeruje u ideju o ispravnosti njene ideje. Ovo svoje duboko uvjerenje u ideju Jugoslavije, Jović je dosljedno pokrijepljeno svojim javnim izjavama te svojim radnim opusom od 1980-tih.

TEORIJA PROPASTI JUGOSLAVIJE:

Teorije propasti Socijalističke Federativne Jugoslavije je jedan od popularnih tema koje se vrte u političkim akademskim krugovima u svijetu, osobito zbog veličine i utjecaja te države za vrijeme Hladnog rata, te zbog krvavog dugogodišnjeg rata i ljudskog stradanja kroz kojeg Europa nije prošla od Drugog svjetskog rata. Postoje mnoge polemike kako se raspad Jugoslavije odvijao, i koje su uzroci njenog raspada. U istraživanjima oko raspada Jugoslavije kao politolog čija je specijalizacija Jugoslavija uključio se i Dejan Jović s većim opusom znastvenih radova, članaka u novinama te knjigom “Jugoslavija – država koja je odumrla” koja je izdata na par jezika.

U svojoj knjizi “Jugoslavija – država koja je odumrla” koja je prvo izdata 2003. godine i kasnije prevedena i izdata ne engleskom jeziku 2008. pod naslovom “Yugoslavia: A State that Withered Away” predstavlja temeljno djelo odnosno leću kroz koju Jović vidi bivši prostor Jugoslavije od same ideje, preko Kraljevine Jugoslavije i SFRJ-a kao tvorevinu koja je imala svrhu objedinjavanja više manjih naroda koji su takvi imali veći utjecaj na ekonomskom i političkom prostoru Europe i nego sadašnje situacije gdje postoje više manjih država koje su prema Joviću zasnovane po principu jedan narod jedna država.

To riješenje jedan narod jedna država, Jović ne smatra optimalnom da bi se iskoristili ekonomski potencijali nekog područja, a same način na koje su neke od država na tom prostoru nastale smatra čistom prijevarom ili obmanom [12]. Prije izdanja knjige “Jugoslavija – država koja je odumrla”, glavne ideje koje je Jović postavio oko raspada Jugoslavije objavljeno je članku “Razlozi za raspad socijalističke Jugoslavije: kritička analiza postojećih interpretacija” u žurnalu Reč, 62/8, jun 2001.

[13] U svom članku Jović Saveznu Jugoslaviju nije smatrao Jugoslavijom, već je Jugoslavijom smatrao sljedeće tvorevine i podijelio ih je prema četiri koncepta :

  1. 1918.-1939., ideja nacionalnog jedinstva, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija
  2. 1939.-1941., sporazumsko jugoslavenstvo i priznanje posebnosti hrvatskog političkog indentiteta, Kraljevina Jugoslavija
  3. 1945.-1966., bratstvo i jedinstvo (nacionalno jedinstvo), Federativna Narodna Republika Jugoslavija, Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija
  4. 1967.-1992., ideološka odnosno kardeljev koncept Jugoslavije Ustav iz 1974, SFRJ

U svom izlaganju u Jović se koncentrirao na četvrtu Jugoslaviju i analizirao je raspad prema sljedećih osam teorija raspada koje su bile popularne u vrijeme pisanja članaka:

  1. ekonomska kriza
  2. drevna mržnja
  3. kulturalne razlike
  4. promjene u međunarodnoj politici
  5. uloge raznih ličnosti u stvaranju i razaranju jugoslavenske države
  6. postmoderni karakter jugoslavenske države
  7. strukturalni i institucionalni razlozi

HRVATSKA I HRVATSKO PITANJE:

U svojim dijelima i analizama, Jović je nepristran i nadkritičan prema Hrvatskoj, i zbog svog utjecaja u vanjsko-političim krugovima te analize i stavovi nisu u mnogome pomagale ciljevima hrvatske države u pregovorima pri ulasku u EU, niti njenom ugledu. Bez obzira na njegove stavove Jovićeve usluge rabili su političari ljevice i desnice. Kotroverzan koliko god bio u svojim analiziama Jović se održavao kao savjetnik pri vrhu države, sve do 2. listopada 2014. kada ga je s dužnosti glavnog savjetnika otpustio predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, zbog teksta u koji je Jović objavio u časopisu za politologiju zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti (FPZG) Politička misao.

U tom objavljenom tekstu koji je bio osobni komentar o škotskom referendumu, Jović je naveo da je hrvatski referendum 1991. godine bio “vrlo neliberalan” i da nije bio održan u slobodnim i poštenim okolnostima, te da na ovim prostorima jedini slobodni i liberalni referendum bio crnogorski referendum 2006. godine.

E sad, ako lažemo mi, lažu i Luka Mišetić, Večernji list i Wikipedia koji su izvor ovog članka, a svaki daljnji komentar je suvišan.

Napisao: Dražen Šemovčan Šeki

Izvor: portal.braniteljski-forum.com

Neka im je vječna slava! Vama poštovani Dragovoljci i istinski branitelji, veliko hvala!

image_pdfimage_print
5 16 glasova
Ocijenite članak
Želite primati obavijesti o novim komentarima ili odgovorima na vaše komentare?
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare