Hrvatski branitelj: Josip Slaćanin i Mato Šalić o aktivnostima Specijalne jedinice „Grom“ Karlovac

Vrijeme potrebno za čitanje - cca 9 min.

U devetoj emisiji “Hrvatski branitelj”, snimljenoj u lipnju 2021. g., gostovali su Josip Slaćanin, predsjednik Udruge Specijalne jedinice policije “Grom” Karlovac, te Mate Šalić, član Udruge. U razgovoru s novinarom Marcelom Holjevcem otkrivaju detalje svog ratnog puta, koje sve aktivnosti provode u sklopu udruge te na koje sve načine danas doprinose civilnoj zajednici.

Pred rat ’90-ih, na području bivše Jugoslavije, Josip Slaćanin i Mato Šalić su ostavili tekuće obaveze iza sebe, posao i studij, te se dragovoljno priključili Specijalnoj jedinici policije „Grom“ Karlovac.

Mato navodi kako su na početku bili puni žara, osjećali su da se nešto sprema, no nisu očekivali rat. Bez ustručavanja se u ožujku 1991. godine prijavio u ‘Plavce’ u sklopu kojih se obučavao sve do Krvavog Uskrsa, potom je prešao u Specijalnu jedinicu „Grom“.

Šalić se prisjetio prvih mjeseci te kobne tragedije koja je uslijedila netom nakon Krvavog Uskrsa. Riječ je punktu Budačka rijeka gdje je stradala patrola prometne policije koja je došla obavljati svoju rutinsku nadležnost. Naime, neprijatelj ih je dočekao u zasjedi, trojica su poginula, a jedan je preživio. Tom prigodom je Mato dobio nadimak doktor jer je s vozilima hitne pomoći išao po ranjenog kolegu u Budačku Rijeku.

Nakon Budačke rijeke išao je na teren u Topusko gdje je i ranjen od minobacačke granate. Lakat i rame su mu dobila po dva gelera, a Topusko je dan nakon palo. Uslijedilo je povlačenje za Karlovac i čuvanje okolnih vojarni, uz povremene dvotjedne odlaske na Velebit.

„Boravak na Velebitu se ne može zaboraviti. Ljeti je bilo 30 do 40 stupnjeva vruće, a zimi 15 do 20 stupnjeva minus. Tako da tko je bio gore ostaje mu to urezano u pamćenje i ne može se zaboraviti. Ljeti hajde, iako je vruće. Imali smo litru i pol vode dnevno kad su je mogli konji nositi. No zimi konji nisu mogli ići, sami smo si nosili hranu i potrepštine po snijegu, e to je bilo grdo,“ prisjeća se Šalić.

Mato i Josip ostali su i dalje iznimno vezani za Velebit. Stoga, prije četiri godine, u suradnji s planinarskim društvom „Sv. Patrik“ iz Samobora, u sklopu Udruge, počinju organizirati hodočašće na Sveto Brdo u čast svim poginulima, specijalcima i hrvatskim braniteljima.

„Sveto Brdo je težak uspon. Tamo se usred ljeta u danu promijene četiri godišnja doba. Doslovce. Idete u kratkim rukavima, a vratite se mokri i smrznuti. Nema veze ako je dolje 40 stupnjeva Celzijusovih, gore dođe oblak i padne na – 10 stupnjeva °C. To za nas ima veliko značenje. Kod nas se veli da je ‘Velebit majka svih specijalaca’, tako da mi ustvari obožavamo taj Velebit“, pojasnio je Slaćanin.

Josip je nastavio s pričom o svom ratnom putu. Odoru Specijalca obukao je 12. kolovoza kada se osnovao četvrti vod u Karlovcu.

„Odradio sam vojni rok ’89./’90.-ih godina pa upisao fakultet. ’91. kad je krenulo, srce je bilo veće od Velebita. Osjetiš da se nešto događa i da je to sad ili nikad. Doslovce, ili ćemo napraviti nešto ili nećemo. Naglasio bih da smo svi mi u Specijalnu došli dragovoljno. Nitko nije čekao poziv, na poziv se nije dolazilo“, govori Slaćanin.

Tijekom rata Josip je bio pirotehničar. Također je ranjen, ’93. godine tijekom akcije Medački džep kada je prilikom čišćenja terena naišao na poteznu minu. Zbog nesreće oštećena mu je kralježnica i danas je 100 % invalid. Postojala je mogućnost da doživotno ostane u invalidskim kolicima, no, srećom, uspio se ustati iz kolica i prohodati. Trebalo mu je tri mjeseca. Time je završila njegova vojna služba te je umirovljen.

„Bilo mi je protiv volje. Htio sam ostati na bilo koji način, da budem vozač, bilo što,“ komentirao je Slaćanin.

Nakon rata, Mato i Josip nastavljaju zajedno djelovati kroz Udrugu Specijalne jedinice policije „Grom“ Karlovac. U sklopu nje provode raznorazne projekte i aktivnosti te obilježavaju ključne događaje iz Domovinskog rata. Poput obljetnice VRO Maslenica, dana osnutka njihove postrojbe, Krvavog Uskrsa, Borovog Sela, Bljeska, Dana branitelja Karlovačke županije, Oluje, pogibelji njihovih kolega organizirajući maratone njima u čast, dana napada na grad Karlovac, Cavtata, Škabrnje, Vukovara…

Zadnje četiri godine uređuju Dom specijalne jedinice. Riječ je prostorijama bivše škole, a već je više od pola napravljeno. Na Domu rade svi članovi udruge, a dosta im pomažu donacije od ljudi koji su prepoznali njihov rad.

„To će biti dom otvoren za sve. Zamišljen je kao dom Specijalne u kojem će biti izložene naše ratne slike, slike poginulih, zastave, grbovi.., od svih Specijalaca i nas, tako da dođete s nekakvim poštovanjem. Organizirat ćemo i predavanja. Prostor će biti otvoren za školsku djecu, planinare, bicikliste, hodače, kulturne manifestacije.., apsolutno za sve, s tim da će se moći i prespavati tamo“, pojasnio je Slaćanin.

Uz to, ubrzo izlazi Monografija specijale jedinice. Projekt je financirala Karlovačka županija, a na njemu su radili stručnjaci s Hrvatskog instituta za povijest.

„Mi smo u tri godine uspjeli napraviti monografiju čija će promocija biti 1. srpnja ove godine, povodom 30. godišnjice postojanja naše Jedinice. Inače je službeni datum osnivanja Jedinice 1. ožujka, međutim tada nismo mogli proslaviti zbog korone“, rekao je Josip.

Mato i Josip, sa svojim kolegama, bave se i humanitarnim radom. Nakon što je niz razornih potresa pogodio područje Sisačko-moslavačke županije, organizirali su malu građevinsku ekipu koja je u 17 navrata išla sanirati oštećene nastambe.

„Mene je jako boljelo na kraju kad je bila ona priča da je gradonačelnik dao firmi, koja faktički ima dvoje zaposlenih, milijun kuna za saniranje krovova nekih 30-ak kuća u jednom mjestu. Mi smo išli 16 – 17 puta tamo i sanirali više od 50 kuća. Dimnjake, krovove, sve kompletno, po vlastitom trošku. Znalo nas je ići po 12, 13.

Išli smo s dva putnička i jednim teretnim kombijem. Treba pohvaliti našeg bivšeg kolegu Ratka Mikšića koji nam je besplatno dao kombije, a mi smo između sebe skupljali za gorivo. Ljudi u Karlovcu su nam donirali materijal – pur pjene, čavle.

Sada svako malo imamo pozive od ljudi tamo, da dođemo i da će oni napraviti feštu. Jer ljudi nisu očekivali (pomoć),“ izjavio je Šalić.

Na područje pogođeno potresom prvi put su išli po pozivu njihovog kolege specijalca iz Siska.

„Prvo smo dovezli dvije kampice, također o vlastitom trošku. Poslije je krenulo saniranje kuća. Praktički smo bili kao građevinska organizacija. Tri kombija, puni alata. Svaki put smo bili sve bolje i bolje organizirani, dok se nakon dva tri puta nismo definitivno organizirali. Dečki koji se razumiju (u građevinu) bili su gore na krovu, a dolje mi logistika“, priča Slaćanin.

„Mi nismo taj dimnjak samo porušili, nego je bilo tamo kuća gdje su bake i gdje je trebalo osposobiti dimnjak. Međutim, tu nemaš dovoljno vremena ni materijala da bi se to zidalo pa smo mi iz Karlovca dovozili cijevi koje smo ugrađivali kroz krov te im palili peći jer je zima bila još tada, a bilo je i snijega“, dodao je Šalić.

Povodom Dana antifašističke borbe koji se slavi 22. lipnja, organizirali su tribinu na temu spomenute obljetnice. Tribinu su predvodili predavači s Hrvatskog instituta za povijest – doktor povijesti Mario Jareb i doktor povijesti Hrvoje Copa, s ciljem rasvjetljavanja što je to točno bilo tada, što se događalo.

„Nažalost, od 7. – 22. 6. u Karlovcu su Dani antifašizma. Nas par braniteljskih udruga smo se našli zatečeni time jer čemu 15 dana. Službeni datum je 22. lipnja, okej, mi nemamo problema s time. Mi nismo ni fašisti, ni nacisti, ustaše, mi smo specijalci. Mi smo antifašisti. Praktički su četnici i bivša JNA napali nas (pod simbolom crvene zvijezde). Oni su tada bili agresori, mi smo branili svoje. Tako da se u nama nekakav revolt stvorio i reko idemo neki odgovor napraviti“, istaknuo je Slaćanin.

Josip se osvrnuo i na slučaj inicijative Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) da organizira komemoraciju na Koranskom mostu, u spomen na pogibelj 13 pripadnika srpskih paravojnih formacija.

„To je taj poznati Koranski most gdje je naš heroj Mihajlo Hrastov nažalost osuđen kao ratni zločinac – da je pobio 13 četnika u ratu. Da skratimo priču, oni (neprijatelji) su s kamionima ulazili i izlazili iz grada kako su htjeli i taj dan je bila sreća, 21. 9., da je naša skupina iz Specijalne držala punkt tamo. Zaustavila je pun kamion vojnika bivše JNA, oficira i četnika dragovoljaca. Vojnike koji su se predali smo žive i zdrave sproveli u policijsku postaju, dok se četnici nisu htjeli predati i razoružati. Došlo je do oružanog sukoba gdje je poginulo 13 četnika. Oni (SDSS) moraju prihvatiti to da oni nisu bili civili nego su bili naoružani i u odorama.

SDSS je htio organizirati komemoraciju na mostu, što je jednostavno neprihvatljivo. Oni mogu otići na groblje, ali na mostu koji je simbol otpora agresiji četnika i jugoslavenske armije je neprihvatljivo. S naše strane, mi znamo što je bilo. Mišo Hrastov je branio Karlovac. Nas je bilo 300-tinjak branitelja, 120 specijalca te ostalo članovi Hrvatske vojske i ZNG-a. Za nas je Hrastov heroj. Čovjek je podmetnuo svoja leđa, 24/25 godina je trajao sudski proces dok ga nisu osudili kao ratnog zločinca te ga danas terete za 11 milijuna kuna odštete, što četnici dobivaju od Republike Hrvatske, što je isto neprihvatljivo“, rasvijetlio je događaje Slaćanin.

„Ono što ljudi ne znaju, tu noć da su oni (četnici) prošli, oni su rekli da idu u vojarnu, vojarna u centru Karlovca kod autobusnog kolodvora je bila puna. Puna rezervista iz Karlovca što su ušli, a 500 metara dalje je druga vojarna puna tenkova. I da su prošli, tada bi pao Karlovac i Hrvatska na pola. Prerezali bi nas. I nakon što se to dogodilo, mi smo napravili proboj sa svojim tenkovima“, nadovezao se Šalić.

„Nas je u Karlovcu bilo jako malo. Specijalci su bili dobro taktički i tehnički obučeni, svaki je imao automatsko naoružanje i ručno oružje, no pripadnici Hrvatske vojske i ZNG-a nažalost su bili puno slabije naoružani. Zato smo se potrudili napisati knjigu. Zato smo i angažirali povjesničara koji je iz njihovih dokumenata došao do saznanja da je tamo preko bilo oko 5.000 ljudi spremih ući u Karlovac, a nas je bilo 300-tinjak“, zaključio je Slaćanin.

Pogledajte cijelu emisiju.

Izvor: priznajem.hr

Napisala: Žana Jukić

Neka im je vječna slava! Vama poštovani Dragovoljci i istinski branitelji, veliko hvala!

image_pdfimage_print
4.3 11 glasova
Ocijenite članak
Želite primati obavijesti o novim komentarima ili odgovorima na vaše komentare?
Obavijesti me o
guest
0 Komentara
Inline Feedbacks
Vidi sve komentare